Loza sorte Ugni blanc - kompleksno otporna - kasno dozrijeva

Ova sorta loze potječe iz južne Francuske. U području Cognaca postupno istiskuje sortu Folle blanche. Mnogo se uzgaja i u Toskani, u Italiji, gdje je nazivaju Trebbiano, zbog čega mnogi smatraju da joj je domovina ondje. Dobro uspijeva i u Bugarskoj, Moldaviji i Kanadi. Postala je poznata još 1302. godine, kada ju je opisao talijanski botaničar Pier Crescenzi. Nazivaju je i Muscadelle, a često se u manjoj količini dodaje pri sljubljivanju (asamblažu) bijelih vina. U određenoj količini, dodana grožđu crvenih sorti, ulazi u sastav slavnih vina „Chianti“. Ova sorta, koje u regiji Armagnac ima oko 11 250 ha (75 % površine vinograda), dobro je prilagođena lokalnim tlima, otporna na hladnoću, prilagođena pepelnici i sivoj plijesni, relativno otporna na sušu i vrlo rodna – s jednog hektara dobiva se do 100-150 hl vina. Trebbiano je jedna od glavnih sorti od kojih se dobiva „Armagnac“. Agrobiološka obilježja - pripada skupini kasnih sorti (grožđe dozrijeva krajem IX. - početkom X. mjeseca). Grozd je srednje velik do velik, krilat. Bobica je mala, gotovo okrugla, prekrivena srednje debelom, žilavom, žutozelenom kožicom s voštanim slojem. Osipanje cvjetova i rehuljavost kod ove sorte nisu primijećeni. Ima afinitet prema podlogama raširenima u zemlji, ali joj je najprikladnija 41 B. Tehnološka obilježja - u konzumnoj zrelosti grožđe nakuplja oko 18-21% šećera, a sadržaj titrabilnih kiselina je 7-9,5 g/l. Grožđe ima dobar sadržaj šećera, koji doseže 24-25%, i visoku kiselost. Vina od nje imaju fin okus i brzo razvijaju buke, ali ne napreduju odležavanjem. U Bugarskoj se koristi pretežno za vinske sirovine za destilaciju. Otpornost - loze su slabo otporne na niske zimske temperature i sušu, ali imaju dobru otpornost na pepelnicu i sivu plijesan. Prinos - odlikuju se dobrim rastom i vrlo dobrom rodnošću (prosječan prinos po dekaru (1000 m²) je 1000-1500 kg). U području Pomorja i Burgasa od nje se dobivaju vinske sirovine za proizvodnju brandyja („Aheloj“). List — velik, ovalan po dužini, jako urezan, peterodijelan, dlakav. Plojka je neodređeno savijena prema gore, krupno mjehuraste površine. Obris srednjeg režnja tvori oštar kut. Gornji urezi su duboki do srednji, zatvoreni, s jajolikim otvorom i zaobljenim dnom. Donji urezi su plitki, otvoreni, s paralelnim stranama i oštrim dnom. Peteljkin urez je otvoren, lirast, oštrog dna ili zatvoren, s eliptičnim otvorom. Zupci su veliki, trokutasti, široke osnove, ponekad svjetlije obojeni. Nervatura je s gornje i donje strane svijetložućkasta. Peteljka je srednje duga, svijetlozelena, gola. Jesenska boja lista je žuta. Cvijet — dvospolan. Grozd — velik, stožast, razgranat pri osnovi, krilat, polurastresit. Peteljka grozda je srednje duga, srednje debela, potpuno odrvenjela, žilava. Bobica — gotovo sitna, okrugla, zelenkastožuta (pri prezrijevanju poprima ružičasti ton) sa sitnim, rijetkim točkicama. Kožica je prozirna, debela, žilava. Meso je sočno, skladnog okusa. Peteljčica je srednje duga, tanka, s malim stožastim ležištem i kratkom četkicom. Ugni blanc je vrlo kasna vinska sorta. Grožđe mu dozrijeva u prvoj polovini listopada. Preferira laka pjeskovito-glinasta tla, gdje pokazuje svoje vrijedne osobine. Ima bujan rast, vrlo visoku rodnost i visok prinos. Afinitet prema podlogama raširenima u Bugarskoj je dobar. Osjetljiv je na hladnoću, a relativno je otporan na sušu. Grožđe mu ne puca i gotovo ne truli. Zbog visoke kiselosti od njegova grožđa dobivaju se visokokvalitetne vinske sirovine za konjak, koje brzo sazrijevaju. U pokrajinama Charente i Armagnac (Francuska) istisnuo je druge sorte, poput Folle blanche, za proizvodnju konjaka i armanjaka.