Šafran Angustifolius (rana strijela)

Poznat i kao uskolisni šafran, rano je cvatuća vrsta šafrana iz porodice Iridaceae.

Potječe iz Ukrajine i s Krima, ali se uzgaja i kao ukrasna biljka u vrtovima.

Ova je vrsta popularna među vrtlarima zbog atraktivnog izgleda i sposobnosti da se lako razmnožava lukovicama.

Uzgoj

Stari Rimljani smatrali su šafran cvijetom Aurore, božice jutarnje zore. Ljudi su ga poznavali već u drevnoj Asiriji i Babilonu, u Indiji i Egiptu nekoliko tisućljeća prije Krista, gdje se koristio kao bojilo, ljekovita i ukrasna biljka te kao začin. Naziv roda Crocus (šafran) starogrčkog je podrijetla i koristio se još u antici.

Sade se: Od rujna do studenoga, a jesenski cvatuće vrste u srpnju.

Šafran se razmnožava: Gomoljastim lukovicama koje se svake godine početkom ljeta, nakon cvatnje i sušenja nadzemnih dijelova, vade iz tla i suše na sjenovitom, suhom i prozračnom mjestu. Zatim se nastale male lukovice za razmnožavanje odvoje od velikih. Velike se u jesen sade na 5 -8 cm jedna od druge u privremene gredice. Šafran traži lagana pjeskovita tla i sunčana mjesta.

Lukovice se sade u jesen — od rujna do prosinca, prije nego što se tlo smrzne. Odaberite sunčano mjesto ili laganu polusjenu, s rahlim, dobro dreniranim tlom. Sadite ih na dubinu otprilike tri puta veću od njihove visine, vrhom prema gore, na razmaku od 5–10 cm. Nakon sadnje zalijte jednom i držite tlo umjereno vlažnim do pojave prvih listova. Nakon cvatnje uklonite ocvale cvjetove, ali pustite da listovi sami požute — oni hrane lukovicu za sljedeću sezonu.