Šafran Etruscus Zwanenburg (žuti)

Lijep proljetni šafran s jarkožutim cvjetovima i ljubičastim žilama.

Biljka je niska, visoka oko 10–15 cm, i cvate rano u proljeće.

Pogodan je za sadnju u vrtovima, kamenjarima i za ukrašavanje travnjaka.

Lako se uzgaja, a najbolje mu odgovaraju sunčana do blago sjenovita mjesta s dobro dreniranim tlom.

Uzgoj

Stari Rimljani smatrali su šafran cvijetom Aurore, božice jutarnje zore. Ljudi su ga poznavali već u drevnoj Asiriji i Babilonu, u Indiji i Egiptu nekoliko tisućljeća prije Krista, gdje se koristio kao biljka za bojenje, ljekovita i ukrasna biljka te kao začin. Naziv roda Crocus (šafran) starogrčkog je podrijetla i koristio se već u antici.

Sade se od rujna do studenoga ili u srpnju za vrste koje cvatu u jesen.

Šafran se razmnožava gomoljastim lukovicama koje se svake godine početkom ljeta, nakon cvatnje i sušenja nadzemnih dijelova, vade iz tla i suše na sjenovitom, suhom i prozračnom mjestu. Zatim se nastale male lukovice za razmnožavanje odvajaju od velikih. Velike se u jesen sade na razmaku od 5–8 cm jedna od druge u privremene gredice. Šafran traži lagana pjeskovita tla i sunčana mjesta.

Lukovice se sade u jesen — od rujna do prosinca, prije nego što se tlo smrzne. Odaberite sunčano mjesto ili laganu polusjenu, s rahlim, dobro dreniranim tlom. Sadite ih na dubinu otprilike tri puta veću od njihove visine, vrhom prema gore, na razmaku od 5–10 cm. Nakon sadnje zalijte jednom i držite tlo umjereno vlažnim do pojave prvih listova. Nakon cvatnje uklonite ocvale cvjetove, ali pustite da listovi sami požute — oni hrane lukovicu za sljedeću sezonu.