Kozlac italicum (zeleni)

Višegodišnja, zeljasta, gomoljasta i zimzelena biljka. Dekorativno lišće, zanimljiva i neobična cvatnja te upečatljivi crveni plodovi koji se pojavljuju krajem ljeta i u jesen.

List je krupan, ponekad doseže i 30 cm, gladak i kožast, s lijepim mramornim šarama.

Za ljetnih vrućina lišće na neko vrijeme nestane, a u jesen se ponovno pojavi, pa kozlac prezimljuje s listovima.

Potpuno je otporan na zimu u našim uvjetima. Visina do 30 cm, širina 20-30 cm. Uspijeva na plodnom i umjereno vlažnom tlu, u sjeni i polusjeni.

Kako uzgajati

Kozlac: Biljka je koja cvate u proljeće, s upečatljivim lišćem koje ne smrzava ni zimi.

Naličje listova ljeti poprima žutozelenu, a zimi narančastocrvenu boju.

Kozlac voli crnicu i vlažna tla.

Lijepo se slaže u kombinacijama s drugim trajnicama oko drveća i visokog grmlja.

Zimi podnosi do (- 5) stupnjeva. Ako gomolj ne vadite iz zemlje, potrebno ga je zaštititi.

Lukovice se sade u jesen — od rujna do prosinca, prije nego što se tlo smrzne. Odaberite sunčano mjesto ili laganu polusjenu, s rahlim, dobro dreniranim tlom. Sadite ih na dubinu otprilike tri puta veću od njihove visine, vrhom prema gore, na razmaku od 5–10 cm. Nakon sadnje zalijte jednom i držite tlo umjereno vlažnim do pojave prvih listova. Nakon cvatnje uklonite ocvale cvjetove, ali pustite da listovi sami požute — oni hrane lukovicu za sljedeću sezonu.